Magnezij – magičan poput života

Magnezij je 7. najzastupljeniji mineral u Zemljinoj kori i 4. najzastupljeniji mineral u tijelu. Više od njega u nama ima samo kalcija, fosfora i kalija. Čak ni zvjezdana prašina bez njega ne bi postojala! Sjećate li se još fotosinteze sa sati prirode? Taj proces pretvara sunčevu energiju u kemijsku, koja se pohranjuje prije svega u obliku hrane za ljude i životinje. Osobito mnogo energije pohranjeno je u različitim gomoljima (npr. krumpiru), sjemenkama (npr. grahu), u zrnju i voću. Pri toj pretvorbi jednog oblika energije u drugi nastaje i kisik. Središnja komponenta svakog klorofila, dakle zelenog bojila odgovornog za proces fotosinteze, upravo je magnezij.

Svako zašto ima svoj zato.

Magnezij igra važnu i središnju ulogu u tijelu. Treba ga baš svaka stanica, pa neki smatraju da je riječ o jednom od najpodcjenjenijih i najzanemarenijih minerala. Taj četvrti najzastupljeniji kation u tijelu najzastupljeniji je upravo u stanici – na drugom mjestu, odmah iza kalija. Kao koenzim potreban je za rad čak 300 enzima koji reguliraju različite funkcije – kontrakciju mišića, prijenos živčanih signala kroz živčani sustav do mišića i stvaranje živčanih prijenosnika. Sudjeluje u procesima regulacije šećera u krvi i krvnog tlaka, a kada ga nedostaje, srčani mišić ne zna održati svoj uobičajen ritam. Ako pogledamo njegovu koncentraciju iz perspektive tkiva i organa, najviše magnezija nalazi se u mišićima i kostima, što ljudi obično vrlo dobro znaju. Najčešće se ljudi za dopunu magnezijem odlučuju upravo u slučajevima gubitka koštane mase, mišićnih grčeva ili opuštanja mišića nakon tjelesne aktivnosti.

Većinu magnezija gubimo znojenjem, pa je vrlo važno da ga za ljetnih vrućina i tijekom intenzivne sportske aktivnosti nadoknađujemo. Veću potrebu za magnezijem imaju rekreativni i profesionalni sportaši, trudnice i osobe izložene psihofizičkom stresu.

Manje nije više

Nedostatak, dok nije izražen, nema svojih karakterističnih kliničkih simptoma. No stručnjaci upozoravaju da je supklinički (u skrivenom obliku) nedostatak razmjerno čest. U SAD-u su takav supklinički, odnosno skriveni nedostatak magnezija u tijelu već proglasili javnozdravstvenom krizom, jer je čimbenik rizika za brojne kronične bolesti (npr. srčano-žilne), neugodne tegobe (npr. nesanicu, slabije psihološko funkcioniranje) pa čak i preranu smrt. Tihi ili supklinički nedostatak znači slabije psihološko, stanično ili biokemijsko funkcioniranje, koje se očituje u neoptimalnom ili slabijem osjećaju, slabijoj regeneraciji i niskoj otpornosti. Nažalost, serumske vrijednosti magnezija ne dijagnosticiraju supklinički nedostatak, pa ga je vrlo teško otkriti.

Znaš li što jedeš?

Razlozi za supklinički nedostatak brojni su i međusobno se isprepliću. Nije tajna da često jedemo neprikladno, a prije svega prevelik dio prehrane za nas (pred)priprema prehrambena industrija. Prerađena i pročišćena hrana ne sadrži dovoljno magnezija, ni ostalih minerala ili vitamina. No i pojedinci koji se žele prikladno hraniti mogu naići na prepreke.

Analize tla pokazuju da je zbog erozije, ekstenzivne poljoprivrede i razorne industrije u njemu premalo magnezija uz višak teških metala. U tom slučaju ni biljke, koje su inače dobar izvor magnezija, na primjer zelenolisno povrće, ne upijaju dovoljno magnezija iz tla. Stručnjaci smatraju da je posljedično sva naša hrana, dakle cijeli prehrambeni lanac, osiromašena mikrohranjivim tvarima. To pak dalje vodi u tjelesne nedostatke mnogih mikrohranjivih tvari, osobito magnezija te elemenata u tragovima.

Nezanemariva može biti i nesretna kombinacija namirnica koje čine obrok. Određene tvari u žitaricama, sjemenkama, mahunarkama i orašastim plodovima koče apsorpciju magnezija u crijevima. Ako tome dodamo i nezdrav životni stil, pretjerano konzumiranje kave, kakaa te ostalih diuretika, alkohola, lijekova za snižavanje želučane kiseline ili regulaciju krvnog tlaka, možemo ustanoviti da je česta dopuna dodacima prehrani koji sadrže biodostupne oblike magnezija, kao što su magnezijev citrat ili magnezijev bisglicinat, prikladna strategija za osiguravanje optimalnih koncentracija magnezija u tijelu.

Naši preci u paleolitiku, zbog lovačko-sakupljačke kulture, samo su konzumiranjem hrane koja je sadržavala s današnjeg gledišta iznimne koncentracije mikrohranjivih tvari, unosili čak 600 mg magnezija dnevno. Budući da se čovjek od tada još nije promijenio, to znači da je naš metabolizam najvjerojatnije najviše prilagođen višim unosima, a ne samo 375 mg koliko iznosi preporučeni dnevni unos danas. Sve više studija naglašava da bismo za smanjenje pojavnosti kroničnih bolesti trebali otprilike dodatnih 300 mg magnezija dnevno. Kada se odlučujete za dodatke prehrani, birajte one koji ne sadrže različite aditive, bojila, arome, konzervanse i ostale tvari kojima prehrambena industrija uljepšava hranu. Potražite magnezijeve formulacije u kojima se nalaze i punovrijedne namirnice, koje su i same dobar izvor magnezija, npr. zelenolisne biljke. Određene namirnice ulaze s magnezijem u sinergiju jer imaju blagotvoran učinak na različite tjelesne sustave i funkcije u kojima je magnezij nezamjenjiv – zelena zob umiruje živčani sustav; masti iz sjemenki koriste optimalnom radu mitohondrija; sustav antioksidativne zaštite dobro će reagirati na prehrambeno bogate rižine posije i zajedno s magnezijem zaštititi našu dragocjenu DNK.

Tko zna, možda će upravo zbog magnezija vaš život postati magičniji.