Brojne javnozdravstvene preporuke naglašavaju odgovarajući unos mikro- i makrohranjivih tvari za bolju otpornost, manji rizik od razvoja nezaraznih bolesti te produljenje života. No rezultati istraživanja upućuju i na snažnu povezanost između odgovarajuće, optimalne prehrane i obolijevanja od neurodegenerativnih (živčanih) bolesti kao što su Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest i ostali tipovi demencije. Utvrđuju da prehrana putem biokemijskih promjena i epigenetskih čimbenika može utjecati na početak i tijek tih bolesti u mozgu.
Kakvu hranu mozak treba?
Važna makrohranjiva za mozak su ugljikohidrati, bjelančevine i masti. Načelno vrijedi da u suvremenom društvu previše energije primamo iz naslova prerađenih škrobnih ugljikohidrata, obično uljepšanih još i dodanim šećerom, te zasićenih masti. U današnjoj prehrani stanovnika razvijenih zemalja pak nedostaje kvalitetnih izvora bjelančevina (nemasno meso, jaja), prehrambenih vlakana (voće, povrće) i jednostruko ili višestruko nezasićenih masnih kiselina (PUFA). Jedan od najvećih problema u prehranjenosti suvremenog čovjeka jest i nedostatak mikrohranjivih tvari odnosno vitamina i minerala. Iako našem tijelu treba bitno manje mikrohranjivih tvari nego makrohranjivih, vitamini i minerali i dalje su esencijalne hranjive tvari potrebne za brojne metaboličke, biokemijske i regulatorne procese, osobito u mozgu.
Kognitivne poremećaje i rizik od bolesti mozga povezanih s kognitivnim deficitima, uključujući demenciju, snižavamo prisutnošću specifičnih mikro- i makrohranjivih tvari u svakodnevnoj prehrani, smatra prehrambena neuroznanost. Štoviše, vitamini skupine B, flavonoidi i dugolančane ω-3 masne kiseline mogu dokazano sprječavati ili usporavati degenerativne procese u starosti.
Koje dodatke prehrani studije preporučuju za očuvanje dobre kognicije odnosno pamćenja?
1.) Vitamin D
Randomizirana, placebom kontrolirana dvostruko slijepa studija provedena na pacijentima s Alzheimerovom bolešću s demencijom pokazala je da su osobe nakon 6. i 12. mjeseca iz skupine s dodatkom od 800 IU/dan vitamina D imale bolje rezultate kognitivnih testova od osoba u skupini bez vitamina D. Do sličnih su rezultata došli i u drugim istraživanjima.
2.) Folat i vitamin B12
Nadalje, brojna istraživanja potvrđuju smanjeni rizik od razvoja Alzheimerove bolesti uz povećan unos folata i vitamina B12. Veliko pregledno i meta istraživanje pokazalo je da je koncentracija folata kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću niža nego kod zdravih pojedinaca. Osim toga utvrdili su i da nedostatak folata povećava rizik od pojave te bolesti kod starijih osoba. Meta studija dvadeset i jednog opservacijskog istraživanja, koja je obuhvatila više od 7000 osoba, zaključila je da su više koncentracije folata i vitamina B12 povezane s boljom kognicijom u presječnim studijama, ali ne i u prospektivnima.
Sustavni pregled istraživanja o utjecaju dugolančanih ω-3 masnih kiselina PUFA na pad kognitivnih sposobnosti obuhvatio je 14 istraživanja. Rezultati njih deset pokazali su povoljan utjecaj ω-3 masnih kiselina PUFA na barem jednu od kognitivnih funkcija: radno pamćenje, egzekutivne funkcije, govorno pamćenje, kratkoročno pamćenje, brzinu percepcije.
Ako zavirimo još i u biljni svijet …
Već tisućljećima kineska medicina slavi mudraca među drvećem, koje svoje lišće može ponositi više od 1000 godina! Govorimo, dakako, o ginku, najstarijem drvetu i živom fosilu. Mehanizam njegova djelovanja još nije potpuno razotkriven, no zato o njemu bolje svjedoče njegovi rezultati. Listovi ginka navodno pozitivno utječu na prokrvljenost mozga i na poremećaje u cirkulaciji krvi, istodobno jačaju pamćenje i poboljšavaju funkcije pamćenja.
Ginko tako ne nedostaje u Terranovinoj izvrsnoj Sinergiji za mozak, gdje mu se pridružuju i ostale adaptogene i nootropne biljke, važni vitamini, minerali i aminokiseline za očuvanje odgovarajuće kondicije našeg glavnog procesora – mozga.












