Najviše me usrećuje simbioza kretanja i prirode.

ODABIR SPORTA

Krećem se po nadahnuću i cilj svake aktivnosti jest da se zabavim. Natjecateljske dane sam iskusila i toga mi je na svoj način dosta. I dalje si rado zadam poneki sportski izazov za koji smatram da će biti potrebno nešto treninga, discipline i sistematičnosti. No to je prilično rijetko, odnosno sve rjeđe na rasporedu.

Moji najdraži sportovi su svi oni koje mogu obavljati u prirodi. Nekad bih odgovorila da ljeti najviše volim duge izlete po planinama, a zimi turno skijanje, no danas zbog bebe to više ne radim tako često jer vrijeme nije moj saveznik. Zato sam prilagodila aktivnosti, pa se redovito otisnem na skije za trčanje jer u razmjerno kratkom vremenu temeljito razgibam cijelo tijelo, a ljeti ću vjerojatno s djetetom staviti ruksak na leđa i zajedno ćemo krenuti uz uzbrdice koje jako volim.

KRETANJE ZA TRUDNICE I MLADE MAME

Prilagodbe kretanja u trudnoći i nakon poroda dogodile su se same od sebe. Šetnje su kraće, broj sati treninga na tjedan u usporedbi s prijašnjim godinama je zanemariv, a treninzi na strunjači unutar četiri zida povezani su s bebinim drijemanjem i prije svega s njegovom količinom sna noću. Naš Maks je naime noćna ptica pa tako mnogo noći »dežuram«.

Moj savjet budućim mamama bio bi da rade stvari koje ih usrećuju, u kojima se osjećaju suvereno, i da to prilagođavaju dnevnom raspoloženju. Trudnoća i poslijeporođajno razdoblje me naime intenzivno uče da treba živjeti iz dana u dan jer nikada ne znaš što te čeka, prije svega s obzirom na raspoloženje, razinu energije, umor i raspoloženje djeteta.

VAŽNOST ZNANJA ZA ZDRAVO KRETANJE

Znanje je iznimno važno. I to ne samo za izvedbu vježbi, pri kojoj je smisleno barem na početku iskoristiti pomoć trenera. I sama sam se mnogo bavila psihologijom rekreativaca i često smo utvrdili da je ta populacija pretrenirana jer nije pravilno vođena. Pravilna izvedba, ispravno doziranje vježbanja i – ako govorimo o kretanju u planinama – pravilan odabir terena osnove su koje bi za sigurno kretanje trebao poznavati svatko tko se želi baviti sportom, pa i rekreativnim. 

Meni je sport bio usađen jer je moj otac iznimni ljubitelj sporta. To je jedna od boljih životnih popudbina. Da nakon završene skijaške karijere nastavim na fakultetu za sport bio je za mene jedini logičan potez, i još danas svima koji me pitaju kakav mi se čini studij kineziologije mogu reći da je dobar. Iako je općenit, studenti dobiju širinu i prije svega ideje o tome što sve postoji i na što se sve mogu usredotočiti. Sretna sam kada vidim kakvi su stručnjaci postali neki bivši kolege sa studija, i to prije svega zato što su se usredotočili na usko područje i uhvatili ga se do u detalje – samo tako možeš postati dobar. I tako je sa svim područjima. Tako sam i sama u prošlosti tražila pomoć, najradije od bivših kolega sa studija za koje sam znala da su se u nekom području zaista istaknuli. 

KRETANJE KAO POZITIVAN STRES, A NE PUT U IZGARANJE 

Odmor, regeneracija, dovoljno tekućine, dostatan unos hrane … To sve regulira »stres« koji tijelu izazivamo sportom. Sport je stres, iako ispred sebe ima prefiks -eu koji ga označava kao pozitivnog. No naše tijelo ne razlikuje pozitivno i negativno, stoga previše stresa vodi u izgaranje, u psihosomatske smetnje i na kraju u loše raspoloženje. A to je upravo suprotno od onoga što njime želimo postići.

Ja sam imala sreće jer sam na prijašnjem poslu kao istraživačica bila zadužena za sportske mjerače koji između ostalog mjere i naš odgovor na stres. Tako sam se analitički upoznala sa svojim tijelom jer priznajem da sam i sama više puta podlegla želji za kretanjem i tako umornom tijelu natovarila previše. Takav »health tracker« upotrebljavam i danas jer tako imam sjajan uvid u parametre koje sama teško zamjećujem.

OSLUHNI TIJELO, ŠTO TI PORUČUJE

Ključno je da se već vrlo dobro poznajem i tome prilagođavam sve. Posebne rituale nemam, no istina je da ne trošim energiju na to što ću tijekom dana jesti, gdje i koliko ću se kretati, kada ću meditirati, kada ću se družiti. Sve planiram u hodu, jedina stalnica koju imam u danu su dobar doručak i velika šalica kave. To je prvi uvjet da dan bude dobar.

Inače sam vrlo analitična i već nekoliko godina rado svoje tijelo pratim različitim mjeračima. Prije nego što nam se pridružio Maks, rado sam pratila kvalitetu svojeg sna, odgovor na stres, razinu energije koja je bila na raspolaganju za trening … To u grubo radim i danas, no budući da sam još uvijek u fazi »regeneracije« nakon poroda, sve uzimam s određenom rezervom.

KORISTI KRETANJA U PRIRODI

Za mene je jedino pravo kretanje ono koje mogu izvoditi u prirodi, iako se i u našoj kući nađu ergometar, strunjača i utezi. No ipak sam najsretnija kada sam dio te mega simbioze svježeg zraka i kretanja. Priroda ima dokazano više pozitivnih učinaka na naše tijelo, a prije svega na naš mozak – i naposljetku, kod njega sve počinje. Zelena boja stabala, vitamin D i spektri svjetlosti koje odašilje sunce, hladan dašak vjetra, mekana podloga utabane staze … sve to ide ruku pod ruku sa samim zdravljem i dobrim raspoloženjem.

S druge strane znamo da jutarnje i večernje izlaganje prirodnoj svjetlosti regulira naše cirkadijalne ritmove i posljedično utječe na to da bolje spavamo. Znamo i da intenzivno hodanje ili tek skupljanje koraka (otprilike 12.000) na tijelo djeluje slično kao antidepresivi. Hodanje uzbrdo može zamijeniti trening snage koji je nakon 30. godine, kada se zbog hormonskih promjena pokazuju prvi simptomi atrofije, iznimno važan. U prirodi ne razmišljamo previše. Samo promatramo, osjećamo i jesmo.

DODACI PREHRANI ZA PODRŠKU TIJELU PRI SPORTU

Dodatke prehrani uzimam s obzirom na svoju krvnu sliku. Testiranje vitamina i drugih biomarkera jednom godišnje čini mi se nužnim, pogotovo u trudnoći, u poslijeporođajnom razdoblju kada je gubitak krvi golem, a zatim i tijekom dojenja. Slično vrijedi i za sve sportaše, ozbiljne rekreativce i ljude koji su mnogo pod stresom. Ako od tijela mnogo zahtijevamo, moramo mu nekako omogućiti dobar ekosustav u kojem može funkcionirati. Tako i sama svakodnevno uzimam Terranovin vitamin D i magnezij (njihovo je djelovanje naime uzajamno), B-kompleks, omega-3 i Terranovine krasne vitamine za žene.

ŠTO STAVITI U RUKSAK ZA PROLJETNO-LJETNU PLANINARSKU TURU

Ključno je da ti ne ponestane energije. Koliko je čovjek treba mora znati procijeniti svatko sam, a to dobiješ s kilometrima iskustva. Meni je najčešće dovoljna banana i nekakvo elektrolitsko, malo zaslađeno piće. Preduvjet je bogat doručak i naravno konkretan ručak ili večera po povratku. Načelno pri tome ne kompliciram. Najgore je da ti na turi ponestane pića, stoga je najvažnija njegova dostatna zaliha (ili informiranje o tome gdje ga možemo natočiti u bidon). Naravno, i sama se ponekad preračunam, tada se sama sebi nasmijem i sljedeći dan priuštim kvalitetan odmor.

BEZ ZAGRIJAVANJA I POSTUPNOSTI NE IDE

Od nekoga tko je godinama slušao koliko je važno zagrijavanje vjerojatno biste očekivali poseban ritual koji uključuje istezanje, razgibavanje i vjerojatno još nešto treće što je trenutačna smjernica. No, stvarnost nažalost nije takva. Moja je logika jednostavna: krenemo polako, kada osjetimo da može brže, idemo brže – ako to ne osjetimo, idemo cijelo vrijeme polako. No nikako ne dajemo u šestu brzinu odmah na početku. To vodi u prebrzu potrošnju energije i posljedično patnju do kraja ture, što nikako nije i ne smije biti cilj.

SJEDENJE, POVIŠEN TONUS I ANKSIOZNOST UZROKUJU UKOČENOST TIJELA

Sjedenje nazivaju i suvremenim pušenjem, s čime se slažem. Ukočenost dolazi od toga što dane provodimo u položajima koji tijelu nisu prirodni. Ako ukočeni krenemo u sport, možemo očekivati nemale nevolje, stoga je važno da se na početku »otvorimo«, da duboko udahnemo i raširimo pluća. No ukočenost ne proizlazi samo iz toga, već je i posljedica povišenog tonusa koji dolazi zajedno sa stresom, stoga je ponekad najkorisnije da se opustimo i ponovno osjetimo svoje tijelo. Pokušajte odručiti ruku i podignuti je iznad glave, a da pritom rame ne približite uhu. Mnogi će već s tim osnovnim pokretom imati velike poteškoće, što samo ukazuje na ukočenost vratnog dijela i ramenog obruča, a to sportski psiholozi povezuju s anksioznošću.