Pravilna prehrana ključna je za optimalan rast i razvoj djeteta

Poznato je da se prehrambene navike stečene u ranom djetinjstvu često zadržavaju do kraja života. Vrtići i škole predstavljaju dvije vrste okruženja koja mogu izrazito pridonijeti razvoju zdravih prehrambenih navika i zdravog životnog stila u životu djeteta koje odrasta. U sklopu organizirane prehrane u odgojno-obrazovnim ustanovama djeca u vrtiću pokrivaju oko 70 % svojih dnevnih potreba za hranjivim tvarima i energijom, a osnovnoškolci više od 50 %. Zbog toga je kvaliteta prehrane u tim institucijama od iznimne važnosti za dugoročno zdravlje.

Prehrana u odgojno-obrazovnim ustanovama

U Sloveniji imamo, u usporedbi s ostalim europskim državama, uspostavljen odličan sustav organizirane prehrane u vrtićima i školama. Podržan je zakonodavstvom, stručnim, ljudskim i prostornim resursima te je uređen posebnim zakonom o školskoj prehrani. Važno je i to da taj zakon svoj djeci omogućuje jednake mogućnosti, a dodatnu brigu posvećuje socijalno slabijima i ranjivima. Jedan od obroka je subvencioniran, a za djecu iz manje imućnih obitelji prehrana je i besplatna.

Stručno praćenje prehrane sa savjetovanjem svake godine planiraju i provode stručnjaci Nacionalnog instituta za javno zdravlje, a može se provesti i na inicijativu Inspektorata RS za školstvo i sport. Stručnjaci nastoje da u užine i ručkove budu redovito uključeni voće i povrće te što manje visokokaloričnih i hranjivim tvarima siromašnih namirnica, na primjer prženih i prerađenih namirnica. Općenito bismo mogli ocijeniti da se jelovnici u nekim aspektima u posljednjem desetljeću poboljšavaju. Za pripremu jela koristi se manje masnoća, zasićene masnoće prvenstveno životinjskog podrijetla zamjenjuju se jednostruko i višestruko nezasićenim biljnim uljima, a na različite se načine trude i ograničiti sol u prehrani. Osim toga, zakonom je ograničeno stavljanje na tržište nezdravih namirnica iz automata, prvenstveno slatkih pića i grickalica, a provode se i brojni projekti i inicijative za poticanje zdravih prehrambenih navika, kao što su na primjer tradicionalni slovenski doručak i različiti portali namijenjeni stručnom obrazovanju zaposlenih u tim ustanovama koji se brinu za planiranje i pripremu obroka.

Izazovi i problemi

Unatoč tome, većina ustanova još uvijek prečesto u jelovnike uključuje polupripremljena, gotova odnosno instant jela, koja su, naravno, s gledišta hranjive vrijednosti osiromašena, a s druge strane energetski gusta i hiperpalatabilna, dakle takva koja stimuliraju naš apetit. Osim toga, na jelovniku su još uvijek premalo zastupljene ribe i neprerađene, cjelovite žitarice, a s druge strane prečesto slatki i slani pekarski i slastičarski proizvodi te proizvodi od tijesta, koji u stvarnosti nemaju mnogo zajedničkog s pravim cjelovitim žitaricama. I ponuda slatkih napitaka i sokova, koji na vrlo brz način pridonose energetskom višku, a sadrže zanemariv udio hranjivih tvari, još je uvijek prečesta. Implementacija takvih proizvoda u školsku prehranu djelomično je povezana i s lošim prehrambenim navikama koje djeca donose u te ustanove, a čije su posljedice odbijanje zdravih, neprerađenih namirnica i slab apetit. Osim toga, zbog različitih prehrambenih navika, preferencija i prehrambenih »ideologija« koje imaju roditelji i prenose ih na svoju djecu, često se pojavljuje i problem usklađivanja njihovih želja s jedne te stručnih preporuka s druge strane.

Loše prehrambene navike Slovenaca i okruženje koje potiče debljanje

U 21. stoljeću gotovo cijeli svijet živi u okruženju »koje deblja«, a definiraju ga s jedne strane energetski gusta, visokokalorična hrana u kojoj naši okusni pupoljci i naš mozak naprosto »uživaju«, a povrh svega je još i vrlo jeftina, te s druge strane životni uvjeti koji nam omogućuju »štednju« energije na svakom koraku, jer uz pomoć prijevoza, interneta i drugih modernih tehnologija praktički sve aktivnosti možemo obaviti iz naslonjača. Na taj je način, naravno, i mnogo lakše naručiti već pripremljenu hranu nego utrošiti energiju i vrijeme da obrok pripremimo sami od odabranih i kvalitetnih sastojaka. Podaci o prehrani stanovnika Slovenije nisu ohrabrujući. Hranimo se nekvalitetno, unosimo previše zasićenih, životinjskih masnoća i premalo ribe, premalo povrća, a porcije na tanjurima su prevelike. U našim obrocima ima previše soli, šećera i visoko prerađenih i rafiniranih namirnica, a konzumiramo i previše alkohola i slatkih pića te stimulansa. Slično se stanje pokazuje i kod djece i adolescenata.

Kakve su posljedice?

U posljednjih četrdeset godina na svjetskoj se razini udio pretile djece i adolescenata u dobnoj skupini između 5 i 19 godina povećao čak deset puta. I u Sloveniji je udio prekomjerno uhranjene i pretile djece rastao; taj se trend od 2011. godine doduše smanjivao i čak počeo padati, no pandemija koronavirusa ponovno je preokrenula stvari u negativnom smjeru. Porast pretilosti u djetinjstvu izaziva veliku zabrinutost jer predstavlja velik rizik za povećanje srčano-žilnih bolesti, šećerne bolesti i zloćudnih bolesti u budućnosti. Osim toga, pojavljuje se sve više djece s metaboličkim poremećajima (npr. šećerna bolest tipa 2 i metabolički sindrom), koji su se nekada pojavljivali gotovo isključivo kod odraslih. Metabolički sindrom definiran je kao prisutnost najmanje triju patologija u markerima koje mjerimo za procjenu zdravstvene slike, i to: povećanog opsega struka, povišene glukoze i triglicerida u krvi, povišenog krvnog šećera, povišenog krvnog tlaka i sniženog HDL kolesterola. Danas u Europi već više od milijun djece ima prisutna najmanje tri pokazatelja metaboličkog sindroma. Djeca koja su pretila vrlo će vjerojatno biti pretila i u odrasloj dobi, a bolesti povezane s pretilošću obično su izraženije kada je pretilost prisutna dulje vrijeme. Postoji marker, tzv. adiposity rebound, koji govori koliko brzo u djetinjstvu indeks tjelesne mase počinje strmo rasti i taj marker vrlo dobro predviđa pretilost u odrasloj dobi. Budući da je pretilost važan uzrok obolijevanja i smrtnosti koji je moguće spriječiti i budući da je pretilost teško liječiti, njezino je sprječavanje još toliko važnije. Osim štetnih posljedica za zdravlje, pretilost ima i brojne psihološke i socijalne negativne učinke te predstavlja visoko financijsko opterećenje.

Što možemo učiniti?

U prvom smo redu mi roditelji najodgovorniji za to da djetetu usadimo zdrave prehrambene navike. Obrasci prehrane uspostavljaju se već u obitelji i djeca obično rado jedu hranu na koju su navikla od kuće. Iznimno je važno da s odgojem za zdravu prehranu i svakodnevnu tjelesnu aktivnost počnemo već u najranijem razdoblju života te da je zatim održavamo i jačamo kroz proces obrazovanja sve do samostalnosti pojedinca. Moramo znati da se već kod dojenčeta odvija izražena borba za okus i ključno je da dojenjem i nakon 6. mjeseca starosti pripremom hrane od osnovnih namirnica kod kuće djetetu osiguramo upoznavanje s prirodnim okusima. Dijete ima urođenu nešto veću sklonost slatkom i odbija gorko, a inače je u pogledu okusa poput »bijelog neispisanog lista«. Okusi hrane s kojima će se susresti u ranom djetinjstvu privlačit će ga i dalje u životu i teže će ih se odreći. Zato nastojmo osigurati da se u ranom djetinjstvu susreće prvenstveno s hranom koja će biti umjereno slatka, slana i masna.

Pretilost se često pojavljuje kao obiteljski fenomen, no najčešće ne zbog nasljedne osnove odnosno »loše genetike«, nego zbog istog životnog stila svih članova obitelji. Zato često čujemo da dijete koje ima povećanu tjelesnu težinu teško uspijeva normalizirati težinu ako mu se u tim nastojanjima ne pridruže svi članovi obitelji. Na prehrambene odluke obitelji utječu mogućnosti i dostupnost u okruženju te socioekonomski status, ali i osobni izbori pojedinca. Unatoč tome, ne smijemo zanemariti genetiku pojedinca, a prije svega epigenetiku. U posljednjem se desetljeću vrlo razvilo razumijevanje tzv. »metaboličkog programiranja«. Taj pojam objašnjava da brojni metabolički čimbenici u razvoju djeteta prije i neposredno nakon rođenja u znatnoj mjeri ovise o prehrambenim navikama i prehrambenom statusu majke te su povezani s djetetovom zdravstvenom slikom i kasnije u životu – to jest s povećanim rizikom za razvoj pretilosti i metaboličkih bolesti. Znamo da dojenje ima brojne dugoročne pozitivne učinke na zdravlje. Djeca koja su bila dojena u odrasloj dobi imaju značajno niže vrijednosti krvnog tlaka i ukupnog kolesterola u krvi, nižu prevalenciju pretilosti i šećerne bolesti tipa 2, a imaju i bolje rezultate na testovima inteligencije.

Važnost tjelesne aktivnosti

Osim odgovarajuće prehrane, ključno je, naravno, poticanje tjelesne aktivnosti, jer smo ljudi naposljetku stvoreni za kretanje, na što u suvremenom okruženju sve više zaboravljamo. Redovita tjelesna aktivnost, osim povećane potrošnje energije, poboljšava i kardio-respiratorni sustav te istodobno stimulira sintezu mišićne mase. Potonja ima iznimno zaštitnu ulogu jer potiče stvaranje protuupalnih miokina, poboljšava antioksidativne sustave tijela te osim biomehaničke zaštite pruža i biokemijsku zaštitu organizma od bolesti povezanih s previsokim unosom energije, kao što je pretilost. Među svim oblicima pretilosti za zdravlje je najopasnija tzv. sarkopenična pretilost, kod koje pojedinci imaju istodoban pad mišićne mase i povećanu količinu tjelesne masti, a dokazano je da tjelesna aktivnost i s njom povezano očuvanje mišićne mase sprječava takav oblik pretilosti.

Psihološki aspekti prehrane adolescenata

Hrana ne zadovoljava samo fiziološke potrebe, nego ima i psihološko značenje. Kod malog djeteta prva iskustva s hranom znače i prva iskustva ugode. Osjećaj smirenja, zadovoljenja i utjehe, iskustva davanja i primanja uz konzumiranje hrane pojavljuju se i kasnije u životu. U tinejdžerskom razdoblju dolazi do izraženih promjena na razini tjelesne, duševne i socijalne dobrobiti, što sa sobom donosi i sumnje, nelagodu, strahove, a hrana može predstavljati i sredstvo kojem se često utječemo kako bismo se lakše suočavali sa stresorima. Može se izražavati kao hipo- ili hiperfagija, dakle da jedemo premalo ili previše. Istodobno, naravno, način prehrane neposredno utječe na tjelesnu težinu i zbog brojnih pritisaka od strane društva i medija, u želji za »savršenom« figurom i idealima, mogu se pojaviti ozbiljni poremećaji hranjenja, prije svega u tinejdžerskim godinama i prije svega kod djevojaka, iako je to vrlo česta pojava i kod dječaka.

Pripremio: dr. Leon Bedrač