Putnički proljev: Kada mikrobi promijene planove putovanja.

Prema epidemiološkim podacima, od putničkog proljeva oboli 10 do 40 % putnika, pri čemu je postotak viši u slučaju kada putnik putuje iz razvijene zemlje u zemlju u razvoju. Mogu ga uzrokovati virusi, bakterije i paraziti, no većina uzroka je bakterijska. Tijelo obično u nekoliko dana samo svlada infekciju. Najugroženiji su starije osobe i dojenčad.

Istina je da smo posljednje dvije godine vrlo malo putovali, no sve upućuje na to da će ova godina biti drukčija. Ljudi se hrabrije odlučuju za odmore u dalekim, pa i nerazvijenim krajevima. Učestalost putničkog proljeva varira ovisno o destinaciji putnika, zemlji iz koje dolazi, trajanju izloženosti i godišnjem dobu. Od putničkog proljeva jednako često obolijevaju oba spola, no na njegov razvoj utječe čak i genetika, stoga su određene osobe sklonije obolijevanju od putničkog proljeva. Tijekom pojedinog putovanja putnički proljev osobu može pogoditi i više puta.

Bolest se prenosi fekalno-oralnim putem, obično unosom odgovornog patogena hranom ili pićem. Povremeno osoba može dobiti putnički proljev i slučajnim rukovanjem zaraženim predmetima ili nenamjernim gutanjem kontaminirane vode, npr. u bazenima. Uz to, važni vektori enteričkih patogena su i insekti, posebice muhe.

Čimbenici rizika za razvoj putničkog proljeva su i hipoklorhidrija (nedostatak želučane kiseline) i uporaba lijekova za snižavanje želučane kiseline.

Ostale čimbenike rizika predstavljaju upalne bolesti crijeva, šećerna bolest, smanjena imunost, kronične bolesti bubrega i avanturizam pri izboru namirnica. Budući da djeca još nemaju posve razvijen imunološki sustav, često istražuju svijet oko sebe i stavljanjem predmeta u usta, neselektivna su pri izboru vode i namirnica, imaju lošiju higijenu ruku te su prije putovanja rjeđe dobili preventivne savjete o održavanju higijenskih standarda, incidencija putničkog proljeva među njima je veća.

90 % svih putničkih proljeva možemo pripisati bakterijama. Najčešći patogen je E. coli, prije svega enterotoksigena E. coli (ETEC), odgovorna za čak 30 do 60 % svih putničkih proljeva. Posebno je opasna za djecu u zemljama u razvoju, gdje je odgovorna čak i za visoku smrtnost djece. Uz ETEC opasne su i druge vrste E. coli, npr. EAEC, EIEC, DAEC, te druge bakterije salmonela, šigela, kampilobakterije, Yersinia enterolitica. Bakterijom Clostridium difficile češće se mogu zaraziti prije svega putnici koji na putovanju uzimaju antimalarike ili antibiotike. Vibrio parahemolyticus pak često je povezan s konzumacijom sirove morske hrane, poput sushija, cevichea itd. Nisu bezazleni ni rotavirusi, norovirusi, astrovirusi i enterički adenovirusi, koji su suodgovorni za 10 % putničkih proljeva. Kada putnički proljev traje dulje od 2 tjedna, treba pomisliti i na infekciju parazitom. Infekcije s Giardia lamblia, Entamoeba histolytica, Dientamoeba fragilis, Cyclospora cayetanensis u pojedinim dijelovima svijeta razmjerno su česte.

KLINIČKI ZNAKOVI

Najčešće se klinički znakovi pojave u roku od dva dana od izloženosti infekciji u stranoj zemlji, a čak 90 % svih pojavi se u razdoblju prva dva tjedna boravka na novoj lokaciji. Većina bakterijskih ili virusnih patogena ima inkubaciju (vrijeme između izloženosti virusu i pojave simptoma) kraću od 24 sata, samo je kod Campylobacter jejuni ona dulja, i to od tri do deset dana.

Iako nijedan nije ugodan, svaki proljev nije putnički proljev. O potonjem govorimo kada osoba prazni stolicu tri ili više puta dnevno u roku od 24 sata, na putovanju je ili se s njega vratila u posljednjih 10 dana i ima još barem jedan od simptoma: mučninu, povraćanje, abdominalne grčeve, povišenu temperaturu, krv ili sluz u stolici ili nemogućnost zadržavanja stolice. Kod djece putničkim proljevom smatramo svaku više nego dvostruko povećanu učestalost pražnjenja neformirane stolice na 24 sata uz barem jedan od prethodno navedenih dodatnih simptoma.

Glavni simptomi su proljev, odnosno vodenasta stolica sa sluzi ili bez nje (ovisno o tome koji patogen uzrokuje simptome), nemogućnost zadržavanja pražnjenja, grčevi odnosno nelagoda u abdominalnom području. Kada je za infekciju odgovorna Giardia lamblia, pojavljuju se i simptomi u gornjem probavnom sustavu: povraćanje, podrigivanje i mučnina.

Pedeset posto svih infekcija prođe bez posebnosti i bez lijekova u 48 sati, a u prosjeku u 4 dana. Nekada su studije smatrale da putnički proljev ne ostavlja nikakve posljedice, no danas istraživanja pokazuju da je odgovoran za pojavu odnosno razvoj 10 % sindroma iritabilnog crijeva.

LIJEČENJE

Teži tijek putničkog proljeva liječimo antibioticima, osobu i rehidriramo, a u slučaju infekcije parazitom odgovarajućim antiparazitikom.

U preventivne svrhe, kao samostalna terapija ili uz farmakološko liječenje putničkog proljeva i proljeva općenito, upotrebljavaju se i bakterije mliječne kiseline. Kod putničkih proljeva posebno su se pokazali sljedeći poznati korisni mikrobi Saccharomyces boulardii, Lactobacillus rhamnosus, Lactobacillus acidophilus. Ujedno, pri izboru probiotičkih pripravaka radije odaberimo one koji sadrže više sojeva jer preko različitih mehanizama i u sinergiji mogu pružiti najveću korist domaćinu.

Zato se pobrinite za svoju probavu već prije putovanja i tako si prištedite brige oko neumornog istraživanja javnih zahoda, radije otkrijte nove prirodne kutke ugodnijih stranih krajeva.

_________________________________________________________________________________________________________________________

IZVORI I LITERATURA:

• LaRocque R., Harris J.B. Travelers’ diarrhea: Microbiology, epidemiology, and prevention. Available at: https://www.uptodate. com/contents/travelers-diarrhea-microbiology-epidemiology-and-prevention
• Arasu MV, Al-Dhabi NA, Ilavenil S, Choi KC, Srigopalram S. In vitro importance of probiotic Lactobacillus plantarum related to medical field. Saudi J Biol Sci. 2016 Jan;23(1):S6-S10. doi: 10.1016/j.sjbs.2015.09.022. Epub 2015 Oct 9. PMID: 26858567; PMCID: PMC4705246.
• Saavedra, J. M., Bauman, N. A., Oung, I., Perman, J. A., & Yolken, R. H. (1994). Feeding of Bifidobacterium bifidum and Streptococcus thermophilus to infants in hospital for prevention of diarrhoea and shedding of rotavirus. Lancet (London, England), 344(8929), 1046–1049. https://doi.org/10.1016/s0140-
• Steffen R. (2017). Epidemiology of travellers’ diarrhea. Journal of travel medicine, 24(suppl_1), S2–S5. https://doi.org/10.1093/jtm/taw072
• Leggat, P. A., & Goldsmid, J. M. (2004). Travellers’ diarrhoea: health advice for travellers. Travel medicine and infectious disease, 2(1), 17–22. https://doi.org/10.1016/j.tmaid.2004.01.005
• Libman M; CATMAT. Summary of the Committee to Advise on Tropical Medicine and Travel (CATMAT) Statement on Travellers’ Diarrhea. Can Commun Dis Rep. 2015 Nov 5;41(11):272-284. doi: 10.14745/ccdr.v41i11a03. PMID: 29769922; PMCID: PMC5864280.
• Guarino, A., Lo Vecchio, A., & Canani, R. B. (2009). Probiotics as prevention and treatment for diarrhea. Current opinion in gastroenterology, 25(1), 18–23. https://doi.org/10.1097/MOG.0b013e32831b4455
• Huang R, Xing HY, Liu HJ, Chen ZF, Tang BB. Efficacy of probiotics in the treatment of acute diarrhea in children: a systematic review and meta-analysis of clinical trials. Transl Pediatr. 2021 Dec;10(12):3248-3260. doi: 10.21037/tp-21-511. PMID: 35070839; PMCID: PMC8753473.
• Diemert DJ. Prevention and self-treatment of traveler’s diarrhea. Clin Microbiol Rev. 2006 Jul;19(3):583-94. doi: 10.1128/CMR.00052-05. PMID: 16847088; PMCID: PMC1539099.
• Biesebeke, R. (2009). Tolerance and safety of Lactobacillus paracasei ssp. paracasei in combination with Bifidobacterium animalis ssp. lactis in a prebiotic-containing infant formula: a randomised controlled trial. The British journal of nutrition, 102(6), 869–875.
• Weizman, Z., Asli, G., & Alsheikh, A. (2005). Effect of a probiotic infant formula on infections in child care centers: comparison of two probiotic agents. Pediatrics, 115(1), 5–9. https://doi.org/10.1542/peds.2004-1815
• Cabada, M.M., White, A.C. Travelers’ diarrhea(2008). An update on susceptibility, prevention, and treatment.Curr Gastroenterol Rep 10, 473–479 https://doi.org/10.1007/s11894-008-0087-7