Intervju s Anžetom Peharcem: Od penjačkih početaka do olimpijskih snova

S penjanjem ste počeli već vrlo rano kao dijete. Kako je počelo vaše putovanje u svijet penjanja i tko vas je, odnosno što vas je oduševilo za ovu sportsku disciplinu?

Tako je, penjati sam počeo u 3. razredu kroz dodatnu aktivnost u osnovnoj školi. Otkad znam za sebe, s bratom sam rado hodao po planinama i penjao se po drveću. Zato nije bilo čudno što su me roditelji brzo upoznali sa sportskim penjanjem.

Kako izgleda uobičajen dan profesionalnog penjača? Trenirate li svaki dan, možda i više puta dnevno? Kako započinjete i završavate dan?

Običan dan izgleda otprilike ovako … Obično s treningom u penjačkom centru počinjem u 10:00 sati. No budući da na trening želim doći već pripremljen, uzmem si 30-45 minuta vremena i već se kod kuće zagrijem izvođenjem vježbi istezanja i rolanjem glavnih mišićnih skupina masažnim valjkom. Trening penjanja obično traje od 3 do 4 sata. Treniram 5x tjedno na stijeni te 2x tjedno u teretani. Danima kada sam u teretani slobodan sam od samog penjanja. U pripremnom dijelu sezone, kada su treninzi teži, dođu i dani kada imam dva treninga u jednom danu. Budući da su treninzi prilično iscrpljujući i ako tome dodamo još koju dodatnu aktivnost, dan obično završavam oko 10 navečer, kako bih bio odmoran za novi dan treniranja.

Prehrana sportaša. Je li ona jako drugačija od nas običnih rekreativaca? Pomaže li vam pri sastavljanju prehrambenog režima nutricionist? “Zgriješite” li ponekad i s nekim od svojih najdražih jela?

Prehrana profesionalnog sportaša drugačija je od običnih rekreativaca (barem od većine, jer svi znamo da su neki još “luđi” od nas profesionalaca) i jako ovisi o sportu. Konkretno, kod sportskog penjanja na kraju odlučuju zaista detalji, gdje je težina jedan od njih. Sam sam već poprilično davno počeo surađivati s nutricionistom. Radio sam s Leonom Bedračem, s kojim smo u 3 godine sastavili moj idealan jelovnik, koji prakticiram još danas. Jelovnik se temelji na “gluten-free” principu s dodatkom riže i krumpira. Dodatno pokušavam izbjegavati slatke grijehe i slane grickalice. A da prehrana ne bi postala još jedan “posao”, vrlo je važno da povremeno (kod mene je to jednom tjedno) pojedem i nešto izvan svojih okvira i priuštim si stvari koje si inače ne bih.

Kako se hranite tijekom natjecateljske sezone u usporedbi s pauzom ili razdobljem izvan sezone?

Tijekom natjecateljske sezone prehrana obično postane malo stroža. Još je manje “grijeha” i fokus je zaista na kvalitetnoj hrani koja ima dovoljno hranjivih tvari za teške treninge. Dodatno izbacim i jedan obrok iz dana (obično je to doručak) te malo smanjim porcije ostalih obroka.

Znamo da u profesionalnom sportu na konačne rezultate utječu detalji. Bila to spretnost prstiju ili promišljeno odabrana oprema. Kako je na području prehrane – po svemu sudeći ne gledate samo na dovoljan unos bjelančevina, masti i ugljikohidrata, već je pozornost usmjerena i na mikronutrijente?

Naravno! To je definitivno jedna od stvari koje prije nisam spomenuo, a dio je moje svakodnevice. Mikronutrijenti su vrlo važni jer se brinu da moje tijelo dnevno dobije maksimalnu dozu vitamina i minerala. Oni mi pomažu da se ne razbolim kada je moje tijelo umorno i istovremeno mi pomažu pri regeneraciji tijela. Pri odabiru mikronutrijenata vjerujem Terranovi, jer nude kvalitetne sastojke bez dodataka. Koristim ih svako jutro, konkretnije pobrinem se da uzmem 3 kapsule Magnezija, 2 kapsule Vollagena te 2 kapsule Multivitamina za sport. Zatim, ovisno o godišnjem dobu, dodajem i vitamin C te vitamin D (obično ih više uzimam zimi, kada je sunca manje i kada mi zbog hladnoće brže padne otpornost).

Natjecanja često znaju predstavljati i psihički izazov. Sačuvati mirnoću i koncentraciju u ključnim trenucima, kada smo pred očima tisućglave publike, nije uvijek jednostavno. Kako se prije natjecanja pripremate na taj izazov? Prakticirate li možda neke tehnike opuštanja – vježbe disanja, vizualizaciju, meditaciju …

Nekada sam prakticirao vježbe disanja prije nastupa i večer prije natjecanja, kako bih se smirio. Danas pak imam iza sebe već toliko natjecanja da tog pritiska nekako više nema toliko. Sada si pomažem glazbom, koja mi služi kao svojevrsni “boost” prije nego što izađem na natjecateljsku pozornicu. Najdraža pjesma se stalno mijenja, ali jedan od mojih klasika, kojem se uvijek vraćam, jest Avicii – Levels.

Ponekad je uz niz teških svakodnevnih treninga i ciljeve postavljene u prilično dalekoj budućnosti teško sačuvati ustrajnost i motivaciju. Kako se vi nosite s takvim teškim danima i motivirate se?

Održavanje motivacije jedan je od većih izazova koji jako utječu na kvalitetu treninga, a zatim i na nastup na natjecanju. Moj recept je da svaki trening uzmeš zasebno. To znači da kao sportaš, bez obzira na to kako se osjećaš, dođeš na trening i daš sve od sebe, i ako ti to uspije, obavio si svoj zadatak (bez obzira na to jesi li se na treningu osjećao loše ili odlično). I to ponavljaš dan za danom, a onda postupno dobri treninzi dođu sami od sebe, a s njima i val nove motivacije.

Koji vam je trenutak u karijeri najviše ostao u sjećanju i zašto?

Drugo mjesto na natjecanju svjetskog kupa u Salt Lake Cityju. Trebalo mi je poprilično dugo da mi uspije taj uspjeh i znam koliko je rada za to bilo potrebno. Osjećaje s tog natjecanja neću zaboraviti nikada, jer nema ničeg boljeg nego kada si sposoban pokazati svoj maksimum pred ogromnom publikom. Doslovno su mi se naježile dlake.

Kakvi su vaši ciljevi i ambicije za budućnost? Jesu li u igri i Olimpijske igre 2024. u Parizu?

Trenutno je moj cilj OI 2024 u Parizu. Ove sam godine potvrdio svoje mjesto za dodatne kvalifikacije sljedeće godine. Tamo će biti dostupno samo 10 mjesta i to je moj glavni cilj sljedeće godine, a cijeli pripremni dio bit će posvećen postizanju tog cilja.

Ako skočimo još malo izvan vaše profesije? Čime si rado ispunjavate slobodno vrijeme? Postoji li neka serija/film koji vas je osvojio ili skriveni hobi za koji još ne znamo?

U slobodno vrijeme volim programirati. Otkad sam diplomirao 2020. godine na FRI-ju, to je postala moja strast kojom si rado ispunjavam slobodno vrijeme. Nekako pokušavam pronaći nove načine upotrebe tehnologije u sportskom penjanju i nadam se da ću nakon završetka karijere moći raditi nešto u tom smjeru. Vremena za serije i filmove ima vrlo malo, no kada se ono nađe, najradije pogledam film. Obožavatelj sam Star Warsa. Jedan konkretan film koji bih osobno preporučio malo je stariji, s naslovom “1997”.